Danas, rano ujutru u 5h krecemo sa dvoje auta I drugom posadom, dva momka iz NP Prokletije I dva iz Sluzbe spasa. Idemo ovog puta preko sela Hoti pa na katun Feratovica (1730mnv) u podnozju Horolaca, duza varijanta ali nemamo izbora. Odmah krecemo, prelazimo u Albaniju I idemo makadamskim putem sve do granicnog kamena B25, svracam u obliznji "cafebar"a I pitam za njih- I nista. Odlucujem da vise ne koristim GPS za navodjenje I krecemo grebenom tj granicnom linijom nazad. Nakon dva sat potrage nalazimo ih u samom podnozju Krsa Djonbalaj, promrzle, prestrasene I do te mjere iscrpljene da su jedva stajali na nogama . Brzo se organizujemo, dajemo hranu, vodu I odmah krecemo I vec nakon 20tak minuta se zagrijavaju pocinju da pricaju I vraca se osmjeh na njihova lica. Kad smo presli u nasu teritoriju, Izraelski ambasador preko naseg telefona prica sa njima, nudi im svaku pomoc.
Na kraju moram se osvrnuti na pisanje medija, pa I same Sluzbe spasa iz Plava u kojima mene cak I ne spomenu. A da se zna da svaka , ama bas svaka, akcija na Prokletijama se izvodi pod mojim rukovodjenjem I organizacijom iako ja volontiram a drugi primaju plate za asistiranje meni. Stoga cu u buducnosti preispitati moje ucesce u slicnim akcijama pa da vidimo kako ce drugi to odradjivat. Takodje vidim da me I GSSCG "svojata" a ne vidjo nikakvu pomoc od njih, makar u opremi.
Facebook: Ahmet Rekovic